OUT OF THE DARKNESS # 5, 10
mj. 2018., A5, 80 str.
(pisan na domaćem jeziku)
outofthedarkness.rs@gmail.com
U današnje vrijeme kad je
hardcore punk spao na niske grane (neki se vjerojatno neće složiti sa ovom
tvrdnjom, no dobro) smatram da je itekako bitno biti kritičan prema stvarima
oko sebe (uključujući i sebe), pa tako i biti kritičan prema stvarima vezanim
za DIY hc/punk jer ja osobno se ne želim zadovoljiti mediokritetom, niti želim
podržavati stvari, bandove i ljude sa kojima ne mogu naći neku dublju poveznicu i na kraju krajeva, želim imati svoje
mišljenje koje se temelji na onome kako ja percipiram stvari a ne da biram
strane i prihvaćam jedno od ponuđenih
masovnih mišljenja koja često budu kreirana tako da idu pod ruku nekom trendu
ili hype-u u hc/punk-u. Kad ovo pročitam, ne zvuči ništa puno drugačije od
mainstream pop scene, nažalost, često i nije previše drugačije. Naravno, ima
još uvijek u DIY hc/punk-u onog istinskog punk duha i ljudi koji stvarno žive
to i ne zanimaju ih posljednji scenski trendovi, samo treba puno više kopati do
srži da nađeš takve ljude i povežeš se sa njima.
Kakve ovo ima veze sa Out of the Darkness # 5, netko se možda zapitao? Činilo mi se kao dobar uvod u recenziju
DIY hardcore punk fanzina iz Srbije koji je u zadnjih par godina dogurao do
petog broja a predstavlja (ili se barem trudi) jedan širi spektar ex-YU i
internacionalne hc/punk scene (inače mrzim koristit ovaj termin u zadnjih
desetak godina, ali u nedostatku boljeg termina...). To što sam poprilično
kritički krenuo u uvodu pisati o današnjem DIY hc/punk-u ne znači da ću i OOTD
automatski dočekati na nož. Prvo bih se malo vratio na neke ranije brojeve a
prva dva broja sam dosta negativno (blago rečeno) recenzirao na ovom blogu (i u
IOSC # 19 fanzinu) iz vrlo jednostavnog razloga a to je da mi se nisu baš
svidjeli ti brojevi i s obzirom na iskustvo nekih OOTD uredinka vezano za rad
na fanzinima, bilo je tu nekih propusta i traljavog materijala (za detalje čekiraj
recenzije pod 8.-i mj. 2017). Trojka i četvorka OOTD su mi se činili bolji
brojevi od prva dva, no nemam ih trenutno pred sobom, pa se ne sjećam previše
što je bilo unutra, ali primjetan je bio progres uključujući i to što je
uredništvo (kako ovo profi zvuči, haha!) odlučilo ubaciti email adresu fanzina,
što je bila i jedan od mojih kritika kod prva dva broja. Ne kažem da je moja
kritika imala utjecaja na to, ali OK mi je to bilo vidjeti jer čak i u ova
vremena kad sumnjam da se ljudi često javljaju drugim ljudima sa svojim
mišljenjima i kritikama, svejedno kontakt od fanzina treba postojati i
autori/ce fanzina trebaju biti spremni na neki feedback, pozitivan ili
negativan. Sad sam skužio da u ovom broju ili nema email adrese ili ju ja ne
mogu naći, haha, ekipa ubijate me! Jebote, kako sam zadojio a još nisam ni
počeo sa konkretnom recenzijom OOTD petice, pa idemo!
Uvod je napisao Zgro što je
bio slučaj i sa prethodnim brojevima, ako se ne varam. Uspio je u uvod ubaciti
i gig report sa Wall Breaker giga u Berchemu u Belgiji što mi je onako baš
zanimljiv detalj te kao što i Zgro kaže, volio bi i ja da se bandovi poput Wall
Breaker dovuku i do ovih krajeva na europskim turnejama jer se ne sjećam kad
sam zadnji put gledao na ovim prostorima neki nabrijani in your face hc/punk
band, no to je sad već tema za neku od kolumni za moj fanzin. Slijedi gig
report Integrity, All Except One i Pestarzt iz Novog Sada kao i poduži intervju
sa Dwidom, vokalom Integrity. Za oboje je zaslužan Zaviša. Iako je odradio sve
kako treba i intervju je vjerujem zanimljiv onima koji prate Integrity, ja sam
malo onako na brzinu preletio intervju jer me stvarno taj band ne zanima
previše (dobar mi je jedan album iz 90-ih i neki rani EP). Ali, nije se u
intervjuu pričalo samo o bandu i opet kažem, dosta dobro je odrađen dotični
vju. Idući je intervju sa Replicunts kojeg je odradila Boba a radi se o punk
rock bandu iz Beograda. Ovaj intervju mi nije baš nešto. Iako mislim da je kul
što su Replicunts tourirale izvan Srbije i što su kroz intervju pokušale
opisati taj turnejski ushit koji je znan svima nama koji volimo isto to i
živimo za turneje, nekako mi općenito nedostaje neke dublje tematike u
intervjuu, pogotovo kad se već i krenulo u jednom dijelu intervjua sa par
pitanja vezanim za teme „ženskog banda“ što god to značilo. Slijedi Slapshot
intervju, tj. sa Choke-om, vokalom Slapshot kojeg je opet odradio Zaviša.
Klasičan Choke/Slapshot intervju, kratki odgovori i meni uglavnom nezanimljiv
jer mi ni Slapshot nisu previše zanimljiv band (dobre su mi neke pjesme koje su
uglavnom obrade od Last Rights, Negative FX i SSD, hohoho!). Slijedi intervju
kojeg je odradio Nemanja sa Edgarom, jednim od organizatora Monte Paradiso
festivala u Puli, koji je dobro znan većini onih koji u ex-YU prate hc/punk i
festival je 2018.-e održan po 26.-i put. Solidan intervju, nemam što nadodati
osim da mi je i više nego kul kad u hc/punk fanzinu bude intervjuiran netko tko
ne svira nužno u bandu. Zatim slijedi intervju sa Misconduct iz Švedske kojeg
je uradila Nina. Nisam imao pojma da ovaj band još postoji, sjećam ih se iz
90-ih, no ne sjećam se baš previše ovog intervjua, ali znam da mi nije bio
zanimljiv. Idući intervju je opet uradio Nemanja sa Milošem koji je pjevao u
beogradskom hc/punk bandu Unison koji je sigurno poznat svakome tko prati malo
dublje DIY hc/punk u ex-YU. Intervju je urađen povodom 20 godina od izlaska
Death in the Cradle albuma na kaseti od Unison koji je po nekima i njihovo
najbolje izdanje. Svakako je jedno od boljih i spada u vrh hc/punk izdanja sa
područja ex-YU. Intervju je po mom mišljenju odličan i napomenuo bih da se ne
vrti tema samo oko spomenutog izdanja. Smatram da je Unison jedan od
zanimljivijih hc/punk bandova sa ex-YU područja a i općenito mislim da bi
ovakvih stvari poput tekstova, biografija i intervjua o ex-YU hc/punk bandovima
iz prošlosti trebalo više biti prisutno kroz fanzine, knjige i na internetu jer
ako sami nećemo pisati svoju hc/povijest, neće to uraditi nitko umjesto nas.
Dođoh i do kolumni. Prvu u
ovom broju je napisala Leca Toronjski a tema tj. kritika kolumne je vezana za
rad kakav nam je poznat u sistemu u kakvom živimo i na kakav nas isti taj
sistem sili i slažem se sa autoricom da je poprilično nebulozno, nehumano i
besmisleno raditi jedan te isti zatupljujući posao cijeli svoj život. Slijedi
kolumna koju je napisao Hemah što kad se pretvori u latinicu, čita se Neman
(malo se pravim pametan, ne bi li barem malo obogatio ovu scensko fanzinašku
recenziju, nemojte zamjeriti). Nemanova kolumna je u stvari replika na
Florijanovu kolumnu iz prethodnog broja gdje je Florijan pisao o tome kako mu
nisu skroz jasne neke stvari vezane za političku orijentaciju određenih
bandova, fanzina itd. u Srbiji tokom 90-ih. Tu se misli na bandove kao što su
Direktori, Ritam Nereda, Šaht, kao neke od poznatijih bandova iz tog razdoblja
koji su imali popričan broj nacionalističkih ispada kroz svoje djelovanje (ovo
je onako blago rečeno da sad ne ulazim u detalje i ne vadim neke primjere).
Iako je kolumna od Nemana sama po sebi zanimljiva jer je i tema sama po sebi
dosta intrigantna, mislim da je otišao u pogrešnom smjeru kad se odlučio na
kontra primjere sa pokušajem dokazivanja da je i u hrvatskoj bilo
nacionalističkih ispada na punk sceni. Uspio je izvući svega dva primjera, od
kojih je jedna mrtva osoba već zadnjih 26 godina a radi se o Satanu Panonskom
koji nakon svoje smrti i nije baš imao previše utjecaja na domaći DIY hc/punk i
drugi primjer su Patareni koji su 91.-e ili 92.-e snimili anti ratnu/domoljubnu
pjesmu koja nikad nije izašla na ni jednom njihovom izdanju, apsolutno je
zaboravljena i po tome beznačajna pa tako i nije mogla imati utjecaj na ikoga a
ni taj band sam po sebi osim nekog kultnog statusa kod određenih ljudi, nema
baš neki značajni utjecaj na domaći DIY hc/punk, još od sredine 90.-ih. Dalje
se spomine politika hrvatske države, razni političari kao i Thompson, što nisam
siguran kakve to veze ima sa hc/punk-om, osim u tom smislu da je u hrvatskoj
veći dio hc/punk ljudi i bandova uvijek bio poprilično javno kontra sve te
politike (tko god bio na vlasti), no to nije bila poanta Nemanovog teksta, pa
mi i dalje nije jasno čemu sav taj trud oko tog dijela kolumne gdje na kraju
nije rečeno ništa konkretno u vezi nacionalnih ispada kroz hc/punk u hrvatskoj.
Ispada da branim ovdje „naše“ (a i poznajem osobno gospona Florijana), ali
smatram da je Florijanov tekst na dotičnu temu puno uvjerljiviji od Nemanovog.
Slijedi kolumna od spomenutog Florijanova o nekim politički nekorektnim oi
bandovima i izdanjima iz 80.-ih i 90.-ih iliti kako to neki zovu sivo-zonaškim
bandovima. Tu su se isto vjerujem lomila koplja kod ljudi koji su pročitali ovu
kolumnu a kao što sam već spomenuo prije, pošto poznajem dotičnog autora,
defnitivno ga ne bi stavio u nikakv desni ili sivo-zonaški koš bez obzira što
voli te sumnjive oi bandove. A općenito mi je licemjeran takav način osuđivanja
nekoga jer je u punku općenito po defoltu OK slušati Bad Brains iako je
frontman Brainsa religijski fanatik, homofob i kompletni luđak a i drugi
članovi banda su izjavljivali neke poprilično sjebane, homofobne i poprilično
nazadne spike u intervjuima. Mogao bi još hrpu primjera navesti gdje sigurno od
brdo bandova koje slušaš, ima solidan broj osoba koji su totalni kreteni, tako
da po toj logici neću osuđivati nekoga jer sluša muziku nekih opskurnih oi
bandova koji meni apsolutno ništa ne znače i ja neću slušati te bandove. S
druge strane, dobro je znati ovakve informacije o pojedinim bandovima, pa ako
netko zbog svojih ideala ne želi slušati neki određeni band, može saznati takve
informacije iz ovakvih tekstova. Slijedi kolumna by Mače koja je još jedna tema
o sjebanosti preživljavanja na Balkanu, poprilično ozbilja i sumorna tema, pa
nemam što više dodati o tome. Posljednju kolumnu u ovom broju je napisao Vojkan
iliti Punk profesor kako je tu potpisan. Tema kolumne je vezana za to kako smo
The Truth odbili pojaviti se na kompilaciji (za koju nisam siguran da li je
uopće realizirana na kraju) na kojoj se trebao između ostalih bandova pojaviti
i jedan band koji su surađivali sa nekim srpskim izvođačem koji širi
nacionalističku propagandu kroz svoj artistički muzički izračaj (LOL!). Nisam
napisao o kojem bandu se radi jer nije ni Vojkan napisao u kolumni, ali koga
zanima neka me pita (mada se cijela drama oko svega već stišala a jedno vrijeme
je bila to vruća tema nekih fejs rasprava). Poanta Vojkanovog teksta ionako
nije bila da prozove određeni band, već da kaže svoj stav o tome da on osobno i
mi kao The Truth band ne želimo imati posla sa određenim ljudima i bandovima
kojima nije strano koketiranje sa nacionalizmom. O ovoj temi sam detaljnije
napisao kolumnu za nadolazeći IOSC pa tko prati moj kontroverzni magazin
(hehe!), neka pročita tamo kad fanzin izađe, tako da ne bi dalje o Vojkanovoj
kolumni koja je savim na mjestu i dobro je napisana.
Slijedi opet Vojkanovo remek
djelo u obliku dnevničkog tour reporta The Truth & Rules od prošlog ljeta
kad smo u malo više od dva tjedna opičili do Portugala i natrag bez ijednog day
off-a. Kažem remek djelo jer se malo sprdam, pošto nisam baš zadovoljan kako
je ispao ovaj tour dnevnik, jer je Vojkan propustio opisati dosta zanimljivih
detalja sa turneje, no poboljšanu verziju dotičnog toura pišem za IOSC (opet
besramna reklama, sused nemoj kaj zameriti). Da se uozbiljim, ne kažem da je
nužno loše napisan Vojkanov tour report, ali s obzirom da sam osobno sudjelovao
na istome, imao sam malo veća očekivanja oko dotičnog tour raporta, no dobro,
dosta.
Slijede izvještaji sa
koncerata, ali ne znam jel ima sad smisla nabrajati sve izvještaje i tko ih je
sve napisao i mislim da nema potrebe ulaziti u detalje istih. Uglavnom su OK
napisani, ali se uglavnom radi o bandovima koji meni nisu baš zanimljivi, ali
šta da se radi. Nakon toga idu klasično recenzije muzike, fanzina i knjiga.
Muzičke recenzije su mi bile puno manje zanimljive od recenzija fanzina i
knjiga kojih je nažalost u ovom broju svega par. Nisam siguran da li je bilo
potrebno stavljati recenziju zadnjeg izdanja banda Kurve na čitave dvije
strane (napisana by Dušan), ali vratiti ću se još na to. Na kraju je tu još kraći intervju kojeg je
Nemanja uradio sa Stefanom Štikićem iz Pule, artist koji stoji iza imena Bad
Taste Graphics a uradio je i naslovnicu ovog OOTD broja koja je kul. Još bih
spomenuo ljude čije se fotografije mogu naći u ovom broju; Lea Bodor, Vovka,
Nina i Pavle Kocanjer (koji je iz nekog razloga nepotpisan, kakav kiks!).
Sad slijedi moj neki
zaključni dojam za ovaj broj. Prvo, kritika vezana za dizajn. Fotke su pre
tamne i s obzirom da je fanzin štampan, ne znam zašto je to tako. To mi je
nekako očekivao kod fotokopiranih fanzina gdje ovisiš o kvaliteti fotokopirne
mašine i na koju je nogu to jutro ustao/la djelatnik/ca u fotokopiraoni, ali
kod štampanih fanzina mislim da bi fotke ipak trebale biti kvalitetnije. Drugo,
sam dizajn bi isto mogao biti obogaćen sa još više ideja, jer nekako fali neki
šmek što se tiče samog izgleda. Intervjui su uglavnom dobro urađeni u ovom
broju, primjetan je progres od prvih par brojeva što se toga tiče. Možda da se
još više podrže neki domaći/ex-YU hc/punk bandovi i i ljudi koji se nečime bave
vezanim za DIY hc/punk kroz intervjue, ali preporučio bih da se izbjegnu
bandovi kojima je svejedno gdje sviraju i kojima je to samo muzika. Intervju i
priča oko Unison – Death in the Cradle albuma je pun pogodak! Ubacivanje tour
dnevnika je uvijek zanimljivo pročitati. Kolumne su jedan od boljih dijelova
fanzina, pogotovo u zadnjih par brojeva kad se broj kolumni povećao i uglavnom
su dobro i zanimljivo napisane. To je nekako bila i kritika nekih ljudi a i
moja vezano za prve brojeve i manjak kolumni. Izvještaji s koncerata su
uglavnom OK, pogotovo kad se ne forsiraju neki hype festivali a sad ću se
vratiti ovdje na nešto što sam spomenu kod recenzije o zadnjem izdanju Kurvi.
Primijetio sam hajpanje određenih bandova iz hrvatske od strane OOTD ekipe i
nisam ziher jel se radi samo o hajpanju tih par ljudi okupljenih oko OOTD ili u
Srbiji stvarno ljudi vole te bandove. Pošto za Kurve mogu reći da u hrvatskoj
ekipa koja je uključena u DIY hc/punk ih ne jebe pet posto i taj band nije
bitan za domaći hc/punk niti ih ljudi ovdje smatraju dijelom istog. Ovo može
potvrditi svatko tko je bar malo uključen u DIY hc/punk aktivnosti u hrvatskoj.
Imaju Kurve nekakvu publiku na koncertima, ali to su uglavnom studoši koji
briju na brucošijade i koji nemaju veze sa hc/punkom. Pa, eto, čisto da malo
razbijem iluzije nekome tko brije da Kurve predstavljaju nešto bitno u domaćim
DIY hardcore punk krugovima.
Uglavnom, da završim,
vjerujem da sam smorio sve žive i mrtve, od studoša koji slušaju Kurve i Majke
pa do opakih Slapshot hardcore igrača. Petica OOTD je poprilično solidan broj a
sam fanzin ima potencijala da bude još kvalitetniji i bogatiji. Tak da, bumo
vidili kak bu dalje to sve izgledalo, ali moju podršku svakako imaju.
Ovo je bila recenzija Out of the Darkness # 5 fanzina a ja sam
Gajo
von IOSC
PS – Ukoliko netko želi ovu
recenziju podijeliti na društvenim mrežama, sve OK, ali odmah ću se ograditi od
lupetanja i komentara pojedinih likova koji su pali sa bukve i pričaju o „scenskim
sektašima“ u 2019.-oj. Zanima me samo konstruktivna kritika a spomenuti fejsbuk
ratnici koji pišu biserne komentare i forsiraju nebulozne rasprave neka se žale
mami koja im nije tog jutra napravila doručak, pa su se malo naljutili.
